Pregled o Gradišćanski Hrvati

I. Prostor

Narodna grupa "Gradišćanskih Hrvatov" je danas zastupana u četiri država: u Austriji (Gradišće, Beč), u Slovačkoj (nekoliko sel oko Bratislave) i u Ugarskoj (od sjevera do juga uz austrijsku granicu) i u Južnoj Moravskoj. Etnografski pojam "Gradišćanski Hrvati" označuje potomce onih Hrvatov, ke su oko sredine 16. stoljeća ondašnji vlastelini naselili u od Turkov opustošeni seli tadašnje zapadne Ugarske. Povjesničari govoru o 60.000 do 100.000 ljudi, ke su pred sada jur već od 450 ljet organizirano preselili iz Hrvatske na sjever.

U šest od sedam političkih kotarov Gradišća živu uz nimško i madjarskogovoreće Gradišćance i pripadniki hrvatske narodne grupe. Samo u najjužnijem kotaru (Jennersdorf) nije hrvatskih ili mišanojezičnih sel. Hrvati nisu u nijednom kotaru u većini, u kotaru Željezno okolica živi najveć Hrvatov. U svi šesti kotari postoju "jezični otoki", u ki je opet i nimških sel. Samo u kotaru Gornja Pulja i u kotaru Željezno okolica postoji do neke mjere kompaktno hrvatsko odn. dvojezično područje. Stoprocentno hrvatskih sel već nije. Najviše postotke hrvatskoga stanovničtva imaju mala sela (500 do 1000 stanovnikov, 80 do 90 % Hrvatov) u kotaru Gornja Pulja.

Velik dio narodne grupe naselio se je, pred svim iz gospodarstvenih uzrokov (premalo djelatnih mjest u Gradišću) u Beču. Ov proces je počeo jur po Prvom svitskom boju i traje do danas. Ti ljudi pendlaju dijelom tajedno, dijelom živu stalno u Beču. Gradišćanski Hrvati u Beču su i u kulturnom i u manjinskopolitičkom pogledu dobro organizirani.

II. Brojčani razvitak narodne grupe

U ljetu 2001. bilo je u Austriji po oficijelni statistika 19.412 osob, ke su se priznale hrvatskomu jeziku (materinski ili razgovorni jezik). U Beču bilo je oko 6.300 Hrvatov.

Po crikveni brojidba je u Gradišću oko 35.000 ljudi, ki želju nediljnu mašu na hrvatskom jeziku, u Beču po procjeni Hrvatskoga gradišćansoga kulturnoga društva u Beču (HGKD) živi oko 15.000 gradišćanskih Hrvatov. Ove razlike dobro kažu problematiku oficijelnih brojidab.

III. Socijalna situacija narodne grupe

Pripadniki narodne grupe se u pogledu na socijalnu integraciju uopće ne razlikuju od ostalih Gradišćancev. Oni su uključeni u društveni žitak kot i pripadniki većinskoga naroda. Isto valja i za djelatno tržišće. Ali na ovom mjestu triba spomenuti, da mnogi Gradišćanci zbog posla moraju pendlati u veće grade (Beč, Grac, Novo Mjesto), u najmanjem dijelu gradišćanskih sel je većih poduzeć, ka bi nudila dosta djelatnih mjest za ljude na selu.

Činjenica selenja u grade jače pogadja pripadnike narodne grupe, ar moru zbog toga samo u rijetki slučaji hasnovati svoj materinski jezik na djelatnom mjestu. Ta situacija dugoročno svakako škodi i jezičnoj kompetenciji u pogledu na hrvatski jezik. U mnogi slučaji ljudi ada samo u privatnom prostoru, doma kod obitelji, med prijatelji, u seoskoj krčmi itd. imaju mogućnost služiti se hrvatskom jezikom. Zbog te situacije i zbog sve većega mobiliteta i uticaja masovnih medijev područje, u kom se more hasnovati materinski jezik sve manje je i manje.

Asimilacija napreduje. Narodna grupa se stalno smanjuje, osebujno med dicom i mladjimi se sve manje govori hrvatski. I kod onih, ki još hasnuju jezik jezično znanje sve je slabije.

IV. Potribovanja

Da bi se poboljšala situacija narodne grupe potribne su pred svim slijedeće mjere:

  1. Popravljenje nedostatkov u obrazovnom sistemu od čuvarnice do sveučilišća.
  2. Ispunjenje Člana 7 Držanoga ugovora iz 1955. lj. u smislu i u kooperaciji s narodnom grupom.
  3. Odstranjene restriktivnoga i djelomično i protivmanjinskoga Zakona o narodni grupa iz 1976. lj. i definiranje novih odredab za obrambu narodnih grup.
  4. Stvorenje klime, ka odgovara manjinam i podupira njeve jezike mimo lipih riči nediljnih govorov. Samo u odgovarajućoj okolici, će biti moguće, motivirati pripadnike na priznanje k narodnoj grupi i na hasnovanje i daljedavanje jezika.
  5. Čim brže zakonsko i faktično realiziranje Europske okvirne konvencije za obrambu nacionalnih manjin i ostvarenje Europske čarte regionalnih i manjinskih jezikov.

Zakon o narodni grupa 1976

Ta zakon je u prvom redu regulirao pitanja topografskih natpisov, službeni jezik i podupiranje narodnih grup. Zbog manjkanja provedbenih propisov potpuno je onemogućen hrvatski službeni jezik ča do ljeta 1987. Stoprv po ustavni žalba pojedincev ukinut je u decembru 1987. dio Zakona o narodni grupa i gradišćanskohrvatski objavljen drugim službenim jezikom u 6 od 7 kotarov Gradišća. Pripadniki narodne grupe imaju odsada po potribovanju pravo na hasnovanje svojega materinskoga jezika kot dodatnoga službenoga jezika. No nisu predvidjene nikakove mjere za podupiranje općenitoga hasnovanja hrvatskoga službenoga jezika. Predstavniki vlasti i uredov moraju samo osigurati, da se more hrvatski u prometu s oblašću hasnovati.

Zakon o narodni grupa u ovom pitanju zastupa gledišće, kakovo je vladalo na početku narodnosnopravnih propisov i već ne odgovara vrimenu ni cilju. Po tom shvaćanju imaju rješenja o službenom jeziku samo zadaću zaštite protiv uškodjenja zbog slaboga znanja državnoga jezika. On se ne zgleda na suvrimenija polazišća, ka funkcionalnu dvojezičnost gledaju kot neophodan preduvjet za očuvanje većjezičnosti neke regije. Izvan prometa s oblašću, pred svim u okviru uprave privatnoga gospodarstva (npr. u uredi pošte i savezne željeznice) ne postoji pravo na hasnovanje materinskoga jezika. Službeni formulari su principijelno tiskani na nimškom jeziku, pripadniki narodne grupe moru potribovati samo dodatni hrvatski prijevod.

Novela zakona o narodni grupa 1976 | iz 2011. ljeta

Topografski natpisi i službeni jezik su novo definirali u noveli zakona. Tako da su u Koruškoj postavili dodatne seoske table na temelju od 17,5 % slovenskoga stanovništva. S tim su ukinuli dugoljetnu praksu Ustavnoga suda, da je mjera za postavljanje dvojezičnih tablic oko 10 %. Da bude rješenje "na vijeke" su se veliki djeli noveli postavili na ustavni rang. U Gradišću se nećeju postaviti dodatne seoske table. To isto valja i za službeni jezik.

U objašnjenju novele su i upleli vrlo negativne interpretacije zakona, kot naprimjer deligiranje službenoga jezika na kotarsko poglavarstvo, topografija ne obuhvaća natpise na javni zgrada ili druge natpise, niti ulice, niti ognjobranska vozila, Slovenci u Štarjerskoj nisu napomenuti, itd.

Novela zakona je odredila topografiju i službeni jezik na najužoj interpretaciji a ne polag intencije državnoga ugovora iz 1955. ljeta. S tim je novela na ustavnom rangu dijelom izbrisala Član 7 državnoga ugovora.

 


Kolektivna prava

1. Organizacije i zastupničtvo narodne grupe

a) Organizacije

Po Članu 7 br. 1 Državnoga ugovora gradišćanski Hrvati imaju pravo na vlašće organizacije. Postoju mnoga društva nadregionalnoga značenja.

  • Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću - HKD, Zeljezno: po broju člano najveće i najstarja organizacija, podvaranje narodne grupe na kulturnom području i zastupanje u manjinskopolitički posli.
  • Hrvatsko gradišćansko kulturno društvo u Beču - HGKD: podvaranje Hrvatov u Beču na kulturnom području i zastupanje u manjinskopolitički posli.
  • Gradišćanskohrvatski Centar - Centar, Beč: organiziranje kulturnih i obrazovnih priredbov. 
  • Hrvatsko štamparsko društvo - HŠtD, Željezno: Izdavač hrvatskoga tajednika "Hrvatske novine" i drugih publikacijov na hrvatskom jeziku.
  • Hrvatski akademski klub - HAK, Beč-Željezno:Organizacija studentov i akadmičarov, djelo s mladinom i za mladinu, zastupanje u manjinskopolitički posli.
  • Hrvatski kulturni i dokumentarni centar - HKDC, Željezno:sastavljanje arhiva o narodnoj grupi, dokumentacija kulturnih aktivitetov narodne grupe, izdavanje školskih knjig.
  • Narodna visoka škola Gradišćanskih Hrvatov - HNVŠ, Željezno: obrazovanje odraslih na hrvatskom jeziku.
  • Društvo za obrazovanje Gradišćanskih Hrvatov - DOGH, Trajštof: društvo su osnovali kot nadpolički kontrapart prema SP-dominiranoj Narodnoj visokoj školi.
  • Kulturna zadruga - KUGA, Veliki Borištof: interkulturni akcionij, obrazovni i kulturni centar za Sridnje Gradišće.
  • Panonski institut - PAIN, Pinkovac: znanstveno djelo (pred svim povjesna djela), publiciranje knjig, obrazovanje odraslih, kulturni aktiviteti na regionalnoj razini.
  • Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov - ZIGH, Trajštof: znanstveno i literarno-povjesno djelo i istraživanje, publiciranje historijskih spisov, znanstvena predavanja i priredbe.
  • (ZORA društvo gradišćanskih pedagogov, Željezno: zastupanje u školski posli, sastavljanje nastavnoga materijala na hrvatskomjeziku. - nije aktivna) 

Poličke organizacije:

  • Prezidij SPÖ-mandatarov hrvatskih i mišanojezičnih općin u Gradišću, Željezno: ova organizacija je do konca osamdesetih ljet zastupala i širila jezičnu asimilaciju narodne grupe, stoprv u zadnji deseti ljeti se društvo zalaže za očuvanje hrvatskoga jezika, zastupanje općin i komunalnih interesov.
  • Djelatna zajednica hrvatskih političarov u Gradišću - DZ, Gerištof: VP-kontrapart prema Prezidiju.

Skoro svako hrvatsko ili mišanojezično selo ima tamburašku grupu. Hrvatska glazba i folklor vrlo obljubljeni i poznati su i kod većinskoga naroda i prik granic Austrije. Folklorne grupe su rado vidjeni gosti pri mnogi priredba i reprezentacija u Austriji ali i u inozemstvu. Grupe većim dijelom nisu odvisne od javnih sredstav, nego se financiraju iz nastupov.

b) Savjet za narodnu grupu

Odredbe o Savjetu za hrvatsku narodnu grupu stoju u Zakonu o narodni grupa iz 1976. lj. i u odredbi ka je izašla na temelju zakona.

Narodnosni savjet je gremij, ki neka savjetuje saveznu i zemaljsku vladu u pitanji narodne grupe, uz ostalo ima zadaću izdjelati svako ljeto nacrt o podiljenju financijskih sredstav, ka stoju na raspolaganje narodnoj grupi.

S konstituiranjem Savjeta se je otvorio organizacijam pristup financijskim sredstvam većega opsega. Tim je i razumljivo, da su i političke stranke kanile biti zastupane u Savjetu.

2. Dvojezični topografski natpisi

Po Članu 7, točki 3 Državnoga ugovora 1955 imaju gradišćanski Hrvati u upravni i sudski kotari s hrvatskim i mišanojezičnim stanovničtvom pravo na dvojezične topografske natpise. Po Zakonu o narodni grupa to je pravo bilo reducirano na općine, u ki je najmanje 25 % stanovničtva pripadalo narodnoj grupi.

U julu 2000.lj. postavili su u 47 općina dvojezične seoske tablice ali po spoznaji ustavnoga suda od 13.12.2001. valja to pravo u svi općina i u dijeli općin, kade je najmanje 10% Hrvatov. Tako da će biti ukupno oko 50 sel s dvojezičnom topografijom.

S postavljenjem seoski tablic ali još nikako nije realizirana dvojezična topografija: falu i nadalje dvojezični putokazi, uputne tablice i drugi mjesni nazivi, ki spadaju pod pojam topografskih natpisov. U neki općina su jur pred nekoliko ljet montirali dvojezične nazive cest i ulic, ove tablice spadaju u kompetenciju općin.

Novela zakona o narodni grupa u juniju 2011. vidi valjanost topografskih natpisov na najužoj interpretaciji i to na ustavnom rangu.

3. Financijsko podupiranje narodne grupe

Zakon o narodni grupa sadržava odredbe o podupiranju narodnih grup. Višina podupiranja se svako ljeto zaključi s državnim budžetom.

Kulturni aktiviteti gradišćanskih Hrvatov se podupiraju sa strani zemlje Gradišće s prilično 1 % ukupnoga kulturnoga budžeta. Za Hrvate najvažniji izvor potpornih financijskih sredstav je Savezno kancelarstvo (oko MEUR 1,2). Za nacrt podiljenja tih sredstav, koga kancelarstvo i u glavnom akceptira, isključivo nadležan je narodnosni savjet. 


Individualna prava

1. Školstvo

(klikni ovde - poseban meni)

2. Čuvarnice/dičji vrtići

(klikni ovde - poseban meni)

3. Službeni jezik

Po Članu 7 imaju gradišćanski Hrvati u kotari s jezično mišanim ili hrvatskim stanovničtvom pravo, hasnovati hrvatski jezik kot službeni jezik. Polag odredbe o sudi, upravni vlasti i drugi službeni mjesti, pri ki je hrvatski jezik dodatno uz nimški jezik dopušćan kot službeni jezik, hrvatski je dopušćan u slijedeći općina kot šlužbeni jezik:

  • Željezno-okolica/Eisenstadt-Umgebung: Vorištan, Klimpuh, Uzlop, Cindrof, Štikapron-Celindof, Trajštof, Vulkaprodrštof, Cogrštof;
  • Novi Grad/Güssing: Pinkovac, Nova Gora, Stinjaki;
  • Matrštof/Mattersburg: Otava, Pajngrt, Rasporak;
  • Niuzalj/Neusiedl am See: Novo Selo, Bijelo Selo, Pandrof;
  • Gornja Pulja/Oberpullendorf: Frakanava-Dolnja Pulja, Veliki Borištof, Kalištrof, Mjenovo, Filež;
  • Borta/Oberwart: Verešvar, Čajta, Čemba, Bandol.

Po odluki ustavnoga suda od 13.12.2001. lj. ćedu još neka sela spasti u zgora spomenutu odredbu. Grad Željezno, glavni grad Gradišća, u kom živi nekoliko stotin Hrvatov, ali neće biti uzet u odredbu.

Nažalost nema kod svih vlasti, pred kimi valja pravo na hrvatski službeni jezik i dvojezičnih činovnikov. Mnogi takozvani dvojezični činovniki dovoljno vladaju jezikom za usmeni kontakt, ali pismeni službeni akti su velik problem.

Mogućnost na hasnovanje prava na službeni jezik odvisi od mnogih slučajev, a valjanost službenoga jezika se zrcali u noveli zakona za narodnu grupu iz 2011. ljeta, kade u razlagnju zakona piše i o mogućnosti delelegacije na kotarsko poglavarstvo.

galerija

priredbe