Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću
Kroatischer Kulturverein im Burgenland
Zbog mirovnih ugovorov St. Germain (1919.) i Trianon (1920.) su se granice Austrije znatno preminile. S tim su se Gradišćanski Hrvati razdvojili na tri države: Austriju, Ugarsku i Čehoslovačku. Biti priključen u novu državu, naime u Austriju – čiji opstanak je bio nesiguran – je prouzrokovalo čuda straha i širilo nesigurnost u narodu.
Ideju skupnoga društva Gradišćanskih Hrvatov je Ivan Dobrović predložio na fileškom kiritofu 10. augusta 1919. ljeta. Ov predlog se dopadao farniku Martinu Meršiću starijemu, ki je kašnje nastao prvi predsjednik društva. Hrvatsko kulturno društvo se je konstituiralo naime po dvimi ljeti, 28. aprila 1921. ljeta, u Šopronu u Katoličanskom krugu (Katolikus kör). Glavne teme društva su bile jezik, znanost, društvo, gospodarstvo i politika.
U prvi ljeti po priključenju k Austriji se je djelovanje HKD-a koncentriralo na političko polje. Tako je došlo do pitanja kojoj austrijskoj stranki se priključiti. Predsjednik Martin Meršić stariji je zastupao mišljenje, da je bolje pokrenuti vlašću Kršćansku Hrvatsku stranku, ča se ali u Austriji nije moglo probiti: ni 1923. ni 1927. ljeta ova stranka nije došla do mandata pri izbori.
U medjuvrimenu su izrivali Martina Meršića a s njim i HKD. Njegovo mjesto su preuzeli mladi intelektualci iz Beča, na čelu s Lovrom Karallom. Skupa s Rudolfom Klausom i Matom Feržinom je on pokrenuo i Kršćanske hrvatske novine, ke je uredjivao Ignac Horvat. Kot socijaldemokratski odgovor na ove, je Koloman Tomšić izdao i uredjivao novine Naš glas. Polemke i sukobi med njimi su održavali podiljenje stavov gradišćanskih Hrvatov, a svojim javnim svadjanjem i suprostavljanjem su pridonesli produbljivanju raskola. Tako je med samimi Hrvati nastao nesporazum i razdvojenost, ka je peljala u konflikt, ki se u narodnom pitanju do danas nije potpuno riješio.
Tako je nastalo jasno da bi se morala ideja Hrvatskoga kulturnoga društva ponovo razmisliti i intenzivirati.
Pripreme za intenziviranje su se započele 1927. ljeta u Šuševu. Na čelu pripremnoga odbora je bio farnik Anton Grubić, ki je peljao ideju novoga Hrvatskoga kulturnoga društva do svojega osnovanja u Vulkaprodrštofu u 1929. ljetu.
Od 12. januara 1929. ljeta su se po seli popisivali člani, brala članarina i potpore za kulturno društvo. Veliko je bilo oduševljenje i pripremnost hrvatskoga naroda za potporu, još i iz Amerike. Bila je pinezna ali i u naturalija. Preporučena mjera po Grubiću je bila “Bar vridnost od 100 kil pšenice za HKD!” 8. augusta 1929. ljeta se je Hrvatsko kulturno društvo u krčmi pri željezničkom kolodvoru u Vulkaprodrštofu ponovo osnovalo. Kot novi predsjednik je odibran Ivan Dobrović.
Od početka si je HKD zeo za dužnost budjenje, čvršćenje i širenje hrvatske narodne svisti.
Primjeri za to su bili:
U ljetu 1931. je Ignac Horvat naslijedio Dobrovića kot predsjednik i vršio tu funkciju do 1938 ljeta.
Uz oštru političku debatu, krez cijelu Prvu republiku, se je polako počelo razvijati rješenje oko dvojezičnoga školstva, pri kom je HKD imao ključnu ulogu. Izdale su se za podučavanje tri “štanke” pod peljanjem Ivana Dobrovića, kot i potribne knjige za vjeronauk. Profesor Rudolf Klaudus je nastao prvi školski nadzornik a konačno je 1937. ljeta došlo do školskoga zakona za manjinske škole u Gradišću.
Nacionalsocijalizam se na početku nije kanio pokazati kot neprijatelj Gradišćanskih Hrvatov i je u svoji redi imao još i čuda pripadnikov narodne grupe. Njihov cilj je bio osvojenje HKD-a. Zato su 1938. ljeta na generalnoj sjednici u Klimpuhu zrušili staro predsjedničtvo i predali peljanje mladim študentom. Predsjednik je nastao Alojz Bilišić a potpredsjednik Joško Liebezeit, ki su ali friško morali na front i tako je društvo ostalo prez peljačtva.
Tokom 1939. ljeta su nacionalsocijalisti onda ali prepovidali hrvatske škole, novine, seoska društva i prepičili sve ča je bilo hrvatsko. Pod peljanjem crikve, komunistov i socijaldemokratov organizirao se je otpor med Gradišćanskimi Hrvati. Najpoznatija imena otpora su Mate Semeliker, Hana Sturm, Štefan Kuzmić, Vilhelm Horvath, Jožef Kruis, Ivan Balašković, itd.
Obnovljenje je bila velika točka po Drugom svitskom boju. Zvana toga je čuda ljudi bilo u mukotrpnom zarobljeničtvu, a od toga velik broj vojakov u Jugoslaviji. Nje je profesor Klaudus s delegacijom Gradišćanskih Hrvatov kod maršala Tita u augustu 1945. ljeta isprosio. Na to se je zapalila prva diskusija med Robakom i profesorom Klaudusom.
Pri preobladanju svakidašnjih brig se nije pozabilo na duhovnu hranu. HKD je od 1945. ljeta bilo ponovno pod peljanjem Ignaca Horvata. On je opet započeo kulturno djelovanje. Ignac Horvat je pokrenuo kalendar, crikvene kot i svitske novine. HKD je priredjivao kulturne dane i tiskao Horvatove knjige. Intenzivirala se je zvana toga i veza matičnom zemljom na kulturnom polju. Organizirali su se tečaji za učitelje i mladinu.
U narodnom pitanju se je deset ljet dugo borilo za temeljna prava, ka su pak u “Državnom ugovoru” 1955. ljeta, u članu 7 zdignuta na razinu ustavnoga prava. Glavni sadržaji zakona su ravnopravnost, pravo na jezik, škole, kulturne ustanove i na mirni i ljudski razvitak unutar austrijske narodne zajednice. Manjinsko političko djelovanje se je zaoštrilo u diskusiji o manjinskom zakonu, o školskom zakonu, od dvojezični čuvarnica, o utemeljenju Narodnosnoga savjeta i o njegovom djelovanju, itd.
Politička aktivnost
U novembru 1955. ljeta je HKD sastavio “Memorandum”, u kom je konkretizirao potribne mjere za ostvarenje “Državnoga ugovora”. Ipak austrijska vlada nije obzir zela na ovo potribovanje. Od 1956. do 1976. ljeta došlo do zaoštrenja situacije u pitanju prava za hrvatsku manjinu u Gradišću.
Uz borbu za ostvarenje člana 7 je HKD jačao i čvrstio narodnu svist i jezično znanje. Najveći problem je bio raskol u narodnoj politiki: Liva grupa oko zastupnika Robaka – takozvani Prezidij – je bila mišljenja, da se more gradišćansko društvo samo kroz dobrostanje dalje razviti, a hrvatski jezik ovom napretku Gradišćancev škodi. Nasuprot tomu je HKD bio mišljenja, da nije razlike u dobrostanju nimške, ugarske i hrvatske narodne grupe u Gradišću, ter se mora čuvati hrvatska kultura i jezik za budućnost.
Došlo je do oštre diskusije, jer je Prezidij zastupao tezu, da samo odibrani mandatari imaju pravo na zastupničtvo pred vladom i parlamentom, a ne zastupniki društav, kot je to HKD. Analiza o pitanju zastupničtva – takozvana IFES študija – je dokazala, da skoro polovica (47%) sudionikov vidi svoje zastupničtvo u HKD-u. Iako su prilično dvi tretine ljudi bili simpatizanti socijalističke stranke, je samo mali dio (24%) glasovao za Prezidij.
Medjunarodno djelovanje
Važan aspekt za HKD su bile, kot i dandanas, medjunarodne veze. Tako se učlanio u europsku zajednicu manjin FUEN, i istovrimeno intenzivirao vezu sa Hrvatskom. Osebito na jezičnoj, tamburaškoj, jačkarnoj i folklornoj razini je ova veza bila jako uspješna. Načinjeni su i prvi koraki za gospodarske veze, i to s poduzećem Varteks iz Varaždina.
Dobra razmjena s Hrvatskom je peljala ali i tomu, da su se HKD-u predbacivale veze s komunistički krugi, ča se je u hladnom boju ubrajalo med smrtne političke grihe. Za HKD je ipak bilo uvijek važno očuvati samostalnost djelovanja.
Uspjehi za narodnu grupu
Važan dio djelovanja Hrvatskoga kulturnoga društva su jur svenek bile proslave i fešte, kot su to festivali tamburice, koncerti i druge svetačnosti.
HKD je pokrenuo borbu za osiguranje hrvatskoga jezika u čuvarnica i škola. Ta borba do danas nije završena ali u prošlosti su se mogli dostignuti veliki uspjehi, med njimi Dvojezična sridnja škola u Velikom Borištofu i Dvojezična gimnazija u Borti. Osiguralo se je podučavanje u redovitoj nastavi u gimnazija po Gradišću i na sveučilišću u Beču.
Uspješne su bile i inicijative za hrvatske Radio- i TV-emisije, za ke se je mladina posebno zalagala. U regionalnoj zgradi ORF-a u Željeznu ima hrvatska redakcija svoje odredjeno mjesto.
U ovi izazovni ljeti su na čelu HKD-a stale vrlo poznate osobe i to: sridnjoškolski profesor Bela Schreiner (1956. – 1962.), notar Demeter Linzer (1962. – 1965.) školski direktor Alfons Kornfeind (1965. – 1971. i 1972. – 1974.), farnik Leo Štubić (1971. – 1972) a od 1974. ljeta je preuzeo pravnik Ivan Müller peljačtvo društva.
1976 se je zaključio Zakon o narodni grupa (Volksgruppengesetz) a s tim se i ustanovio Savjet za narodne grupe (Volksgruppenbeirat). Gradišćanskohrvatska društva, med njimi i HKD, su se sve do 1993. ljeta suprotstavili narodnom savjetu, ar su bili mišljenja da im neće donesti nikakove prednosti.
Kad se je Hrvatsko štamparsko društvo (HŠtD) 1964. ljeta osamostalilo, je HKD pokrenuo vlašću novinarsku inicijativu i počeo izdavati „Glasilo“. Ova publikacija i danas još redovito informira o dogodjaji u društvu. Med školari vrlo je bio obljubljen časopis “dvotočka“, koga su sastavljali oni sami.
Zlatka Gieler je 1988. ljeta kot prva žena odibrana na čelo društva. Uz glavni ured u Željeznu se je 2003. ljeta otvorio ured i u južnom Gradišću, naime u Borti.
Veliko težišće se je stavilo i na dičji sadržaj i zabavu. Tiskane su dičje knjige, snimljene su jačke na različni medija, a izdavali su se i mnogi crtani filmi na gradišćanskohrvatskom jeziku – na primjer iz serije Barba Luka ili Baltazar.
1987 ljeta pala je spoznaja Ustvanoga suda, da pravo na hrvatski službeni jezik izvira direktno iz člana 7 Državnoga ugovora, i da nije potribno detaljnih zakonov za primjenu toga prava. Tako je od 1990.ljeta hrvatski jezik postao drugi upravni jezik Gradišća.
Iz toga je slijedilo konzekventno potribovanje za dvojezične topografske natpise po seli. Zakon je stupio na valjanost stoprv 2000. ljeta. I još istoga ljeta su se svetačno postavile dvojezične seoske table po cijelom Gradišću.
Dva važni zakoni na europskoj razini su ratificirani:
Od 2006. do 2009. ljeta je Robert Sučić bio na čelu HKD-a.
Od 2009. ljeta pelja ddr. Stanko Horvath društvo.
Kulturne priredbe i izdavačko djelovanje se je nastavilo s novimi akcenti. Svako ljeto u drugoj regiji se organizara Festival klapov. Uspješno se organiziraju u jubilarni ljeta tamburaški i folklorni festivali.
Podupiranje sa strane države u obliku žive subvencije se je ukinolo kad je dugoljetni generalni sekretar Mate Kliković stupio u mirovinu. Ljeto 2011. je stalo u znaku uspješnoga otpora protiv vladinoga pokusa preminjiti Zakon za narodne grupe na škodu narodnih grup.
6. junija 2013. su se po prvi put sastali zastupniki odbora “Hrvatske manjine u inozemstvu” ki je jedan od trih odborov u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Predsjednik HKD-a ddr. Horvath i G. Novak-Karall su poslaniki za gradišćanske Hrvate iz Austrije.
2018. ljeta izašla je prva povijesna školska knjiga o povijesti Gradiščanskih Hrvatov u tri država. Digitalizacija djelovanja je dalje napredovala. HKD je dostalo svoj You-tube kanal, Face-book, Instagram i upravlja platformu “gh.digital” za publiciranje muzike i audio snimkov na Spotify, itd. Prve vlašće aplikacije “Moj prvi rječnik” i “Zajačimo si” za korišćenje na mobilni telefoni su lansirane..
Na sektoru izobrazbe su HKD i HKDC postali člani naobrazbene inicijative Forum4Burgenland skupa s Pedagoškom visokom školom i s drugimi manjinami. Naticanja školarov i školaric GRAJAM i RECITAL su postala vrlo popularna med školari i privlačuju daleko već od 100 školarov.
Početo od 2022. ljeta organizira predsjednik Austrijskoga parlamenta “Forum dialoga za narodne grupe”. Iako je HKD protestirao, se pozivaju na Forum samo predsjedniki i potpredsjedniki savjetov.
2023. ljeta je HKD načinilo ispitivanje o djelovanju HKD-a i želje ljudi o budućem djelovanju HKD-a. Rezultati ispitivanja ćedu se koristiti za planiranje budućega djelovanja. S gradnjom Doma za narodne grupe u Borti će se pojačati djelovanje na jugu i poboljšati suradnja s Ugri, Romi kao i s većinskim narodom.
Podupirano od | Unterstützt von | Supported By
