Jezik

 

Gradišćanskohrvatski

sliši indoeuropskim jezikom iz slavske skupine. On je regionalna jezična varijanta hrvatskoga i tim pripada južnoslavskim jezikom. Danas se oko 50.000 ljudi u današnjem Gradišću i susjedni kraji (zapadna Ugarska, Slovačka i Beč) služi gradišćanskohrvatskim kot razgovornim jezikom. I u dijeli Dolnje Austrije i južne Moravske se je gradišćanskohrvatski jezik dugo držao, ali u medjuvrimenu izgubio.

Zbog odvojenosti od stare domovine po doseljenju u 16. stoljeću i samostalnog povijesnog razvitka se je jezik drugačije razvio. Temelj gradišćanskohrvatskoga književnoga jezika je takozvana “čakavština”, jedno od trih narječjev hrvatskoga jezika. Uza to su u gradišćanskohrvatskom ali zastupani i elementi “kajkavštine” i “štokavštine”.

Gradišćanskohrvatski jezik je obilježen arhaičnimi izrazi i jezičnimi obliki. Tokom stoljeć udomaćile su se u njem mnoge posudjenice i sintaktičke osobine iz nimškoga, ugarskoga i slovačkoga. Ujednačena književnojezična norma gradišćanskohrvatskoga hasnuje se pred svim u mediji i javni teksti, manje u usmenoj komunikaciji.

Suvrimeni gradišćanskohrvatski jezik kodificira se Nimško-gradišćanskohrvatsko-hrvatskim rječnikom iz ljeta 1982. Danas imamo mogućnost uz tiskane riječnike koristiti i online-riječnik (gh.rjecnik.at).

Gradišćanskohrvatski književni jezik pisan je po pravili ugarskoga pravopisa, kot i najveći dio obiteljskih imen. Kod njih se je očuvao ugarski način pisanja ča do danas. Tipični nastavki imen su “its”, “ich” i “-ics”, ki odgovaraju ugarskomu načinu pisanja hrvatskoga sufiksa “-ić”. Gradišćanskohrvatski jezik se inače služi latinskim alfabetom. Mimo toga postoju posebne slove za morfeme č, ć, š, ž.

Gradišćanskohrvatski je u šest kotari Gradišća (30 općin) i pred nadredjenimi oblasti u Beču i Gracu dopušćen kot oficijelni službeni jezik Republike Austrije. On se podučava u osnovni škola dvojezičnih općin Gradišća i zapadne Ugarske, u dvojezični sridnji škola, politehnički razredi i u nekoliko viših škol, a predaje se i na Bečkom sveučilišću kot i na Pedagoškoj i Stručnoj visokoj školi u Željeznu.

Gradišćanskohrvatski je jedan od liturgičnih jezikov katoličanske crikve ki se služi u Dijecezi Željezno.